www.stomatologija-severinac.hr / Savjeti

Savjeti- Pitanja i odgovori

Zašto se zubi kvare?
Karijes bočice
Prehrambene navike
Fiksna ili mobilna protetika?
Što su nepodesne navike?
Strah od stomatologa
Anestezija i bezbolni zahvati
Paste za zube
Krema za premazivanje (GC Tooth Mousse)
Zapamtite!

1. Zašto se zubi kvare?
Zubni karijes je jedna od najraširenijih bolesti školske djece i mladeži. Kvarenju zubi najviše pogoduju namirnice i pića koje sadrže ugljikohidrate, znači šećere i škrob. Bakterije koje žive u usnoj šupljini za svoju prehranu također koriste ugljikohidrate, pri čijoj se razgradnji stvara kiselina koja nagriza zubnu caklinu. Oštećenje zubne cakline omogućuje gubitak minerala kalcija i fosfora, dvaju najvažnijih minerala od kojih su zubi građeni. Tako počinje proces kvarenja zubi. Izloženost kvarenju zubi to je veća što se češće konzumiraju slatkiši, zaslađeni napici i namirnice koje se lako lijepe za zube, posebice ako ih se jede između glavnih obroka.

2. Karijes bočice
Vrlo često nam se javljaju roditelji čije djeca predškolske dobi trpe velike bolove i prerano gube zube: " imao je smeđe naslage u obliku vodoravnih crta i onda su se zubići jednostavno smrvili".

Karakteristična slika " karijesa bočice " nastaje nakon konzumiranja zaslađenih napitaka prilikom odlaska na spavanje i kroz noć.
Radi se zapravo o kombinaciji čimbenika.

Visoka koncentracija šećera, smanjeno lučenje sline koje je normalno kroz noć i smanjeno samočišćenje zbog smanjene funkcije jezika tijekom noći.
Problem, dakle nije sama bočica, već tekućina u njoj uz koju dijete zaspi.

Preporuča se nakon konzumiranja tekućine bilo koje vrste djetetu oprati zubiće, a uspavljivanje odraditi na drugi način.

3. Prehrambene navike

Što je najvažnije za izgradnju i očuvanje zdravih zubi?
Za rast i izgradnju zdravih, čvrstih i lijepih zubi važna je pravilna, raznovrsna prehrana s dovoljno gradivnih minerala kalcija, fosfora i fluora.
Mlijeko i mliječni proizvodi su namirnice koje sadrže najviše kalcija i fosfora.
Fluor pospješuje jačanje zubne cakline i obnavljanje zubi ponovnom ugradnjom kalcija i fosfora. Budući da hranom i vodom uglavnom ne dobivamo dovoljno fluora, moramo ga osigurati na drugi način.
U školskoj dobi korisno je povremeno premazivanje zubi fluornim preparatima, a za pranje zubi treba redovito koristiti zubne paste s fluorom.

4. Fiksna ili mobilna protetika
Odluka o izradi određene vrste protetskog rada stvar je dogovora između stomatologa i pacijenta. Međutim, želje pacijenata nije uvijek moguće ostvariti.

Koja će se vrsta rada moći napraviti ovisi o brojnim čimbenicima: broj preostalih zuba, raspored preostalih zuba, sposobnost opterećenja preostalih zuba, građa čeljusne kosti, prehrambene i higijenske navike pacijenta, pa i dob pacijenta i sl.

Uvijek preporučamo najkvalitetniji rad, ali krajnji cilj rezultat je dogovora sa pacijentom.

5. Što su nepodesne navike?
Tijekom života iz raznih razloga kod čovjeka se razvijaju navike koje odstupaju od " normale" .
Pod takve nepodesne navike u odrasloj dobi spadaju npr. hrkanje, noćno škripanje sa zubima. U dječjoj dobi nepodesne navike su one navike koje dovode do poremećaja u građi čeljusti ili položaju zuba.
U ovu grupu ubrajamo dudu varalicu iznad prve godine života, dudanje palca i sl.

6. Strah od stomatologa
Fobije su skup daleko najčešćih psiholoških poremećaja, a označavaju iracionalni strah od nečega ili nekoga. Mogu se pojaviti u širokom spektru jakosti, od manje nelagode i ekscentričnosti, pa sve do teške tjeskobe i duševne bolesti.

Ali, baš svatko od nas boji se barem nečega...

Da pojednostavimo - većina nas bi pobjegla glavom bez obzira, ili barem ustuknula, kada bi u kakvom grmlju naletjeli na zmiju (prije svega, jer nas mediji uče da su zmije opasne i da napadaju). Međutim, ljudi s fobijom od zmija (ofidiofobi) vjerojatno bi se 'smrznuli', onesvijestili, možda čak doživjeli živčani slom ili intenzivan napad panike pri samom pogledu na zmiju iz daljine, u zoološkom vrtu, u snu, na televiziji...

Čak i tako uzevši, procjenjuje se da otprilike svaka šesta odrasla osoba pati od neke fobije ili od više njih. Nitko još ne može sa sigurnošću reći zašto se one razvijaju - ponekad ih izazovu stvarni događaji ili trauma (na primjer, dječak kojeg je izgrizao pas, u kasnijem životu može postati kinofob), ponekad do fobije dolazi bez nekog posebno uočljivog razloga.

Fobije spadaju u grupu psihičkih poremećaja koji izazivaju tjeskobu, istu onu u koju se klasificira i PTSP (poremećaj izazvan posttraumatskim stresom), o kojem se kod nas posljednjih godina puno govori. Postoje tri vrste fobija, a svaka od njih ima nebrojeno podvrsta - psiholozi su te osnovne tipove podijelili na:

socijalne fobije - ljudi koji od njih pate ne snalaze se ili u bilo kojim ili samo u konkretnim društvenim situacijama - primjerice, kada moraju govoriti ili nastupati pred ljudima koje ne poznaju. U ekstremnim slučajevima, mogu se toliko bojati osude ili poniženja da će izbjegavati jesti i piti u društvu ili neće moći odgovoriti niti na najjednostavnije pitanje. Ovakve fobije najčešće su povezane s kroničnom depresijom ili alkoholizmom
agorafobije - u užem smislu označavaju strah od otvorenih prostora, ali tako se zapravo klasificiraju svi psihički poremećaji kod kojih se ljudi boje boraviti na javnim mjestima ili u situacijama iz kojih ne mogu pobjeći. Karakteriziraju ih intenzivni napadi panike, koji se mogu smiriti jedino ako se agorafobi vrate na mjesto na kojem se osjećaju sigurnima - najčešće, vlastiti dom. Ovo je ujedno i najteži oblik fobije.
specifične ili jednostavne fobije odnose se na strah od određenog objekta ili situacije - najčešći među njima su strah od letenja (pterygophobia), visina (acrophobia), zatvorenih prostora (claustrophobia) ili nekih vrsta životinja: arachnophobia = strah od paukova, equinophobia = strah od konja, zoophobia = strah od životinja općenito.

Ove posljednje su zapravo i najčešće vrste fobija - primjerice, vjerojatno poznajete nekoga tko će doslovno ostaviti da mu zubi istrunu prije negoli otići zubaru (odontiatophobia). Isto tako, one su u pravilu i najmanje opasne - najveći broj ljudi koji od njih pati ne traži pomoć liječnika ili psihijatra, nego jednostavno izbjegava situacije u kojima bi njihov strah mogao doći do izražaja, neki čak i po cijenu vlastite profesionalne karijere...

7. Anestezija i bezbolni zahvati
Pojam bezbolnog zahvata kod pacijenata obično zaziva strah od injekcijske igle i bolova.

Definicija anestezije
Anestezija znači gubitak osjeta, međutim ova se riječ koristi i kao naziv za gubitak osjeta boli ili samo gubitak svijesti ili oboje zajedno. I svijest i bol su funkcije središnjeg živčanog sustava te se od anestetičnog sredstva očekuje da deprimira obje funkcije prema potrebi. Anestetično sredstvo pri tom ne bi smjelo djelovati štetno na tjelesne organe. Međutim, takvo idealno anestetično sredstvo još uvijek ne postoji.

Postupak kojim se postiže anestezija uvijek je reverzibilan, povratan - nakon prestanka djelovanja anestetika sve funkcije živčanog tkiva moraju se vratiti u normalno stanje.
Lokalna anestezija se postiže lijekovima, anesteticima, koji zaustavljaju provođenje impulsa kroz živce one regije koju je potrebno anestezirati. Kod ove vrste anestezije je očuvana svijest.

Tri su načina izvođenja lokalne anestezije:

Površinska anestezija - postiže se primjenom anestetika samo na sluznice (oči, dišni putovi, mokraćni mjehur, usta) i to kapanjem ili raspršivanjem.
Infiltracijska anestezija se postiže uštrcavanjem lokalnog anestetika pod kožu ili u tkivo u okolini mjesta gdje je potrebna anestezija
Provodna lokalna anestezija se postiže uštrcavanjem lokalnog anestetika u predio živca ili snopa živaca koji su zaduženi za dovođenje osjeta iz cijele regije.

8. Paste za zube
Možda će netko reći da zubne paste ne spadaju u kozmetiku, ali taj se grdno vara - pasta za zube je možda najosjetljivija i najrizičnija skupina kozmetičkih pripravaka. Baš zbog toga jasno je da paste za zube moraju biti neotrovne, tj. potpuno bezazlene.

Povijest
Prva upotreba zubne paste datira iz starog Egipta. To je bila mješavina meda, glinice i trava. U starom Rimu i Grčkoj rabila se zubna pasta koja se sastojala iz usitnjenog jelenjeg rogovlja, pepela životinjskih kostiju, mramora, meda i medicinskih biljaka. Paste slične današnjima prvi se put pojavljuju u 18. stoljeću u Americi. Danas paste ne služe samo za čišćenje zubi, već se od njih očekuje da sprečavaju karijes i parodontozu te održavaju šupljinu zdravom.
Glavni sastojci zubne paste su abrazivi - sredstva za čišćenje i poliranje zubi. U pitanju su anorganske praškaste supstancije. One uklanjaju nečistoću s površine zubi, a ne oštećuju caklinu. Najčešće su to kalcijev karbonat, kalcijev fosfat, silicijev oksid, aluminijev hidroksid i ostali.

Humektansi daju prašcima konzistenciju pasta i sprečavaju isušivanje u dodiru sa zrakom. Za tu se namjenu najčešće rabe glicerol, sorbitol i propilenglikol.
Pjenila su tu da bi se učinak čišćenja pojačao, posrednici su u uklanjanju nečistoća. Budući da dolaze u ustima, osobita se pozornost poklanja njihovoj (ne)toksičnosti, okusu mirisu i sl. I tu, kao i u šamponima, caruje natrijev lauril sulfat.
Veziva sprečavaju raslojavanje i taloženje praškastih tvari. Daju pastama viskoznost i oblik. Tu je vrlo česta natrijeva karboksimetilna celuloza, tvar koja se dobiva iz celuloze. Ona je neškodljiva, mada je možemo naći i u proizvodima koji nemaju puno veze s kozmetikom - ljepila za tapete . Također, kao veziva u zubnim pastama se rabe i alginati, sintetički polimeri i sl.
Korigensi poboljšavaju okus i daju osvježavajući okus pri upotrebi paste. To su uglavnom eterično ulje metvice, a u dječjim pastama nalazimo arome jagode, naranče, banane...
A tu su i zaslađivači - najčešće natrijev saharin.

Ovo gore jesu bazni sastojci zubnih pasta, ali - to nije sve!
Standardno paste za zube sadrže i farmaceutske dodatke:

Fluoridi su jedan od najčešćih. Fluoridi inače prodiru u zubnu caklinu, gdje nastaje iznimno tvrdi fluorapatit, mineral iznimne tvrdoće koji je zaslužan za tvrdoću zubne cakline. Pošto su fluoridi toksični, u zubnim pastama ih ne bi smjelo biti više od 0,15%.
Tu su i otapala kamenca: natrijev sulforicinoleat, enzimi, topljivi alkalijski pirofosfati i dr. Svi oni mogu skinuti samo tek nastale naslage kamenca, ali ne i one stare, tvrdokorne. Za skidanje takvih naslaga obratite se stomatologu.
Adstringensi jačaju zubno meso, štite od parodontoze a to su spojevi cinka, aluminija, tanini i ekstrakti ljekovitih biljaka. Za tretiranje parodontoze vrlo su korisni azulen, pripravci kamilice, klorofil i alantoin.
Zubne paste su uglavnom standardiziranog sastava, mada su neke od njih u ovim ili onim prednostima zbog boljih dodataka. Zato zanemarite reklame, čitajte sitna slova pa vrijednost procijenite sami.

9. GC Tooth Mousse
Krema za premazivanje zuba koja sadrži RecaldentR CPP ACP ( casein phopshppeptide amorfni calcij fosfat).

RecaldentR je derivat mliječnog proteina, caseina. Mnogo godina poznato je da mlijeko i njegovi proizvodi štite zube. Novija istraživanja su pokazala da je tome uzrok protein koji se zove Casein fosfopeptid ( CPP ) koji na sebi nosi ione kalcija i fosfata u obliku amorfnog kalcij fosfata ( ACP ).

Prvi proizvod za profesionalnu upotrebu koji se bazira na Recaldent tehnologiji je GC Tooth Mousse.

10. Zapamtite!
Kvarenje zubi možete spriječiti!
Jednostavno, pravilnom prehranom i redovitim pranjem zubi:

Jedite raznovrsne namirnice da biste osigurali dovoljno energije i hranjivih tvari za vaš rast
Svakodnevno jedite dovoljno mlijeka i mliječnih proizvoda (barem 2-3 čaše mlijeka), jer ćete samo tako osigurati potrebne količine kalcija i fosfora
Slatkiši, kolači i zaslađeni napici najviše pogoduju kvarenju zubi! Ako ih zaista volite, uzimajte ih s glavnim obrocima, a ne između obroka i prije spavanja
Umjesto njih za međuobroke uzmite komad voća, tvrdog sira, pecivo od punog zrna žitarica
Zube redovito perite pastom koja sadrži fluor. Perite ih i dobro isčetkajte iza svakog obroka.

na vrh

Stomatologija Severinac

Kontakt informacije

Savjeti- Pitanja i odgovori